Svijet umjetnosti i inspiracija

Milica Bjelanović rođena je u Zrenjaninu, gdje i danas živi i radi. Godine 1988. diplomirala je na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, a nakon toga završila poslijediplomski studij u klasi prof. Živka Đaka. Članica je SULUV-a od 1989. godine.

Milica je svoje radove predstavila na više od stotinu skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (između ostalog u Japanu, Španjolskoj, Poljskoj, Švedskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Francuskoj i Mađarskoj) te je sudjelovala na više od 30 likovnih kolonija. Njezini radovi nalaze se u zbirkama diljem svijeta.

Zašto si se odlučila za grafiku? Što te se posebno dojmilo kod nje?

Grafika je vrlo tajanstvena i uvijek donosi iznenađenje, ali ostavlja i prostor za eksperimentiranje. Budući da radim s crnom, bijelom i finim nijansama sive, za mene je to najizravniji način da izrazim svoje osjećaje, emocije i raspoloženja.

Možeš li izdvojiti jednu grafičku tehniku kao svoju omiljenu ili barem onu kojom se iz nekog razloga najčešće baviš?

Da, to je akvatinta. Najčešće radim s njom i najdraža mi je jer nudi najviše mogućnosti.

Tvoje grafike su puno putovale i značajan broj tvojih radova nalazi se u zbirkama diljem svijeta. Je li to upravo prednost grafike u odnosu na, primjerice, slikarstvo na platnu?

Da, apsolutno. Grafiku jednostavno možeš zamotati u rolu i poslati u cijeli svijet.

Kod većine tvojih radova, barem onih koje smo imali priliku vidjeti, dominiraju crna, bijela i sivi tonovi. Ipak, postoje trenuci kada ti treba boja kako bi u potpunosti izrazila svoju ideju. Kada je to slučaj?

Kada osjetim potrebu stvoriti senzaciju ili umjetnički naglasak, trebam boju. Uglavnom su to primarne boje – kada ih koristim, onda su to crvena, plava ili žuta, dakle čiste boje. Ne miješam ih i ne tražim određenu nijansu; one mi služe više kao ciljani impuls.